U utorak 18.9. 2018. u ranim jutarnjim satima uputili smo se prema Istri koja je bila odredište naše ekskurzije. Nakon oproštaja s roditeljima i upoznavanja s vodičem Tomom krenuli smo autocestom prema malom goranskom mjestu Fužine i špilji Vrelo. Naši su učenici s pažnjom i laganim čuđenjem gledali u špiljske ukrase, pitajući se smiju li ih taknuti. Nakon objašnjenja vodička je uputila sve nas u osjetljiv i dugotrajan proces nastajanja siga te smo osvježeni na ugodnih 8 Celzijevih stupnjeva izašli iz špilje u jasnu svjetlost vrućeg rujanskog poslijepodneva. Čekala nas je vožnja starim vlakićem oko akumulacijskog jezera Bajer koje krasi i zelena šetnica popularna među mještanima kao mjesto odmora i rekreacije. 
Nakon odlaska iz Fužina, naš je autobus nastavio svoj put prema najvećem hrvatskom poluotoku. Krajolik Istre zelen je i brežuljkast, ukrašen kamenim poljskim kućicama koje Istrani zovu kažun, a koje su služile kao kućice u kojima se spremao poljski alat. U njima su se skrivali i težaci, ako bi ih nevera stigla u polju. 

 Drugi dan našeg putovanja protekao je svemirski. U zvjezdarnici Višnjan – Tićan teleskopom smo dohvatili Sunce, a i saznali nešto više o nebeskim tijelima u našoj galaksiji. Zvijezde su nas pratile i kad smo stigli do jame Baredine gdje smo se spustili 270 metara ispod zemlje u kalcitno kraljevstvo stalaktita, stalagmita i stalaktata. Na kraju našeg zahtjevnog spusta imali smo rijetku priliku vidjeti i rijetku životinju koja nastanjuje ovakve vlažne i tamne prostore – čovječju ribicu. U prekrasni Poreč stigli smo nakon ručka i tamo su učenici oduševljeno razgledali Eufrazijevu baziliku i njene zlatne mozaike. Nastavili smo prema Rovinju čije su nas uličice i morski vidici ostavili bez daha. Dan nam je zaista prošao brzinom svjetlosti.

Sljedećeg jutra uputili smo se prema Puli i njenom antičkom amfiteatru koji je, vjerovali ili ne, šesti po veličini na svijetu. Prošetali smo kroz grad i došli na veliki gradski trg koji krasi stari rimski hram posvećen najpoznatijem od careva, Augustu. Nakon kratke vožnje, došli smo i do Vodnjana u kojem smo fascinirani slušali pomoćnika tamošnjeg župnika kako raspreda priču o njihovim poznatim mumijama svetaca i biskupa. Ne znamo je li nam bilo zanimljivije gledati u mumije ili slušati o njihovim, ponekad zbilja strašnim životnim sudbinama. No, vrhunac našeg sunčanoga dana tek je bio pred nama. Brijuni. Vožnja brodom, razgled safari parka panoramskim vlakićem, upoznavanje s Titovim ljubimcima – papigom Kokijem i slonicom Lankom – obilazak muzeja prepariranih životinja. Brijuni su nas očarali, toliko da nam je bilo žao kad smo se morali ponovno ukrcati na brod i napustiti ovu oazu morskog mira i spokoja.

I baš kad smo pomislili da više ništa ne može nadmašiti ovo što smo dosad vidjeli, zadnji dan putovanja našu je istarsku tortu ukrasio šlagom. Uspon do malog Motovuna, doma Velog Jože, šetnja njegovim zidinama s kojih puca pogled na istarske brežuljke prekrivene vinogradima razbudili su i one najumornije. Ljepota ovog malog mjesta ostala nam je svima u srcima. 
A nakon njega još manji, i još ljepši Hum do kojeg je vodila Aleja glagoljaša bio je pun pogodak. Mjesto s 28 stanovnika krase šarene škure i kamenom popločane ulice. Glagoljična slova koja su na svakom uglu bilo nam je teško, ali i zabavno čitati. Mirisna dvorišta prepuna cvijeća dočekala su nas veselo, a jednako nas tako i otpratila prema našem sljedećem odredištu. Biser Jadrana, Opatija bajna, zaista je sjala tog poslijepodneva. Kao da nas želi ljepotom pozdraviti za kraj našeg boravka u Istri. Pozdravili smo je jednako tužni što moramo otići, ali s obećanjem da ćemo se vratiti. 
No, možda najljepši dio ovog putovanja bila su prijateljstva. Neka su se tek rodila, a neka još više učvrstila. I koliko god smo naučili o mjestima koja smo posjetili, jednako smo toliko naučili i o sebi i o drugima. Time je ovo putovanje postalo potpuno. 

Nastavnici i učenici 8.a, 8.b i 8.c