Saznali su da odrasle osobe i djeca mogu doživjeti zastoj srca i pri tome se naći na različitim mjestima izvan zdravstvene ustanove (na ulici, moru, utakmici, cesti...). Potrebno vrijeme za dolazak djelatnika Hitne medicinske pomoći i primjene postupaka oživljavanja je oko četiri minute. Dokazano je da je mogućnost za preživljavanje dva do tri puta veća kada oživljavanje započinju očevici na mjestu događaja. Nažalost, oživljavanje u praksi rijetko započinje prije dolaska djelatnika Hitne medicinske pomoći kod odraslih osoba, a još rjeđe kod djece. Smrtnost bi se značajno smanjila kada bi 20% stanovnika bilo educirano za pružanje prve pomoći u hitnoj situaciji. Četvrtašima je naglašena sigurnost kako bi pristupili pružanju prve pomoći. Naučili su da se prvo moraju osvrnuti oko sebe i uvjeriti da je okolina za njih sigurna. Ukoliko uoče opasnost, trebaju se odmaknuti jer u suprotnom mogu ugroziti vlastiti život. Ukoliko pristupe unesrećenom prvo ga trebaju glasno pitati kako je i nježno protresti za ramena, glasno pozvati pomoć, otvoriti mu dišni put laganim zabacivanjem glave unatrag, gledati ga i slušati  te nazvati 112 ili 194. Poziv obaju brojeva moguće je uspostaviti sa svakog mobilnog i fiksnog telefona kao i sa zaključanog tuđeg mobilnog telefona, besplatan je i svi se pozivi snimaju. Operateru treba reći: ŠTO se dogodilo? GDJE se dogodilo? BROJ unesrećenih? STANJE unesrećenih? TKO ZOVE?

Učenicima se osobito svidio praktični dio nastave. Pojedinačno su izvodili vježbe oživljavanja na lutkama na sljedeći način: 30 pritisaka na sredini prsnog koša i 2 upuha na usta tijekom 1 sekunde prateći prsni koš kako se diže jer smo u tom slučaju sigurni da se ispravno upuhuje.

Pozitivna evaluacija sata, kojom su četvrtaši ocijenili zanimljivost i primjenu nastavne teme, govori kako su ovakve edukacije itekako potrebne u odgojno-obrazovnom procesu.