Gdje zoru suton zove,
Gdje lađu zlatnu Sunce miluje.
Gdje mjesec svjetionik je.
Gdje brnistra  procvala nije,
Gdje ljubav u tuzi osjeća se.
Gdje Mediteran moj je cvijet.
Gdje moj svijet izgleda kao čistilište.
Sa moga prozora vidi se sve.

Deni Marinović, 5.a

Hm,zanimljivo, pogled s mog prozora. Neobična tema o kojoj se može pričati tri dani i tri noći. Iznad sedam gora, sedam mora i sedamm planina smjestio se moj mali skromni prozor. Oko njega lebde dva lagano smeđa zastora, kako bi se reklo duginih boja, jer su ispunjeni detaljima raznih kolura. Moj je prozor doživio velikih kiša, jakih tuča, stotine orkanskih bura i južina, ali zamislite, kao novi je! Premda ga čistim svaku subotu on se ne da, baš je pravi mali zaprljanko. Prije spavanja pomolim se  dragome Bogu i pogledam u prozor gledam tako i gledam, čak i po pola sata. Ovo vam sigurnočudno zvuči, ali on je jedini koji me može, čak jednim pogledom odvesti  do drugog kraja Splita na naš lijepi Marjan. Čudna je stvar taj prozor....  nekome lijep, nekome ružan, nekome velik ili pak mali, a nekome prozor ili ponistra svako ga doživi na svoj način. On se možda ne mrda, niti priča, ali živi svoj skromni život. Svog bi prijatelja prozorčića poveo bilo gdje da upozna ovaj svijet. No on se pak protivi tome. Posebni mu je  guši brojati lišće na stablima, promatrati let ptica, ali i komunicirati s njegovim prijateljima, a pogotovo s susjednim prozorčićem. Kad učim prirodu niko mu nije ravan od toga svoga iskustva. Kada pišem matematiku uvijek je tu pored mene, a oko jezika pokazuje pravo znanje, to je dugogodišnje iskustvo. Koliko se on samo naslušao riječi i jezika, od ljudi i stranaca to niko ne može zamisliti. Ponekad mu bude dosadno, pa hvata muhe po zraku. Eto, nabrojio sam vam neke od njegovih najdražih igara i zanimacija. Naša najveća zajednička želja je da odemo na otok Vis u neku pustoš gdje nas nitko ne smeta... po mogućnosti na vrhu planine. Zajedno dijelimo tajne, bile one velike ili male, a dijelimo i mišljenja! Kada se njemu povjeriš i kažeš mu tajnu držat će je u sebi do kraja života. To vam je priča o mom dragom prijatelju prozoru za kojeg će svijeća uvijek svijetliti u mom srcu i koja će me podsjećati na djetinjstvo i sve lijepe trenutke koje ću uvijek pamtiti.

Andrei Jeličić 5.a