Prvo je bila kiša.
Sitna, plava kiša padala je iz sivih oblaka na našem zidu. U razredu je bilo tiho, pomalo tužno. Jedna ptica je sletjela na granu i šutjela, a druge dvije su kružile ispod oblaka i čekale.
Onda je došlo sunce.
Veliko, žuto, toplo. Probilo se kroz oblake i obasjalo cijeli zid. Ptica na grani je podigla glavu. Tuga je nestala, ali nešto je falilo…
I na kraju je došla duga.
Velika, šarena, točno između kiše i sunca. Čim se pojavila, razred je oživio. Svi sretni, svi veseli, a ptice su opet zapjevušile zajedno – jedna s grane, druge iz leta.
Dok kišobran stoji i štiti ljude od kiše da usput mogu i oni pjevati sve više.
Na kraju duga razveselila naš 6.a, u razredu našem sve je obasjala.
Karla, Lucija i Enia
Zdenka Strizrep
