KRUH – NEKAD I SAD

     Kruh koji se danas pravi nije nimalo sličan kruhu iz starih vremena. Vjerovali ili ne, prvi podatci o kruhu potječu još od starih Egipćana.

     Točan datum prvog napravljenog kruha je nepoznat, ali je utvrđeno da je nastao u razdoblju od 4000. do 1000. g. pr. Kr. Tadašnji kruh nije izgledao kao današnji, već je više sličio na tortilje. Egipćani su otkrili da miješanjem tijesta, u kojem su koristili brašno i vodu, dodajući kvasac kruh, postaje mekši te se njegov volumen povećava. To je bio prvi uistinu moderan kruh kakvog i danas poznajemo. U to vrijeme Egipćani su bili toliko inovativni da su započeli i proizvodnju pekarskog kvasca te su pritom dodavali sezam, med i voće.

     Kasnije je kruh došao do antičkih Grka koji su sastojcima najčešće dodavali ulje i med. U staroj Grčkoj su se čak okupljali poznati grčki mislioci te su raspravljali o važnosti kruha. Hipokrat je govorio kako nije važno jedemo li bijeli ili crni kruh. Nakon propasti antičke Grčke, ⹂tehnologiju” proizvodnje kruha preuzeli su Rimljani u čijim je rukama kruh doživio procvat. U Rimu su osnovani prvi pekarski cehovi te su ih Rimljani toliko cijenili da nisu dali djeci pekara da rade ijedan drugi posao osim proizvodnje pekarskih proizvoda. Zanimljivo je to što su pekari u tadašnje vrijeme uživali posebne povlastice zbog čega nisu bili robovi, već slobodni ljudi.

     U ranom srednjem vijeku kruh je doživio takozvano ⹂mračno doba”. Ljudi su uživali u kruhu, ali je postojao jedan problem. U tadašnje doba bilo je odlučeno da samo samostani i  vlastelini posjeduju peć za izradu kruha. Siromasi su za veliku naknadu pekli svoj kruh, ali su ga pripremali od jeftinih žitarica kao što su zob, raž i ječam. Takav se kruh vrlo sporo dizao i bio je vrlo taman. Ipak, kako su stoljeća prolazila, kruh je postao lakše dostupan zahvaljujući vođama koji su se pobrinuli da cijena kruha ostane stabilna. Primjerice, kralj John 1202. godine donio je zakon u kojem stoji da pekar može prodavati sve vrste kruha za malu cijenu. U Engleskoj je bila tradicija da se kruh peče kod kuće, no važnu ulogu imalo je otkriće i uporaba mlina. Danas se kruh rijetko radi kod kuće, većinom ga svježeg kupujemo u pekarama.

     U 20. stoljeću došlo je do smanjenja unosa kruha, a povećao se unos mesa. Bilo kako bilo, svi se možemo složiti da je kruh jedan od osnovnih čimbenika u našoj prehrani te da je njegova uloga i simbolika značajna od davnina.

                                                                     Lana Gluić, 7. D

O važnosti kruha govore i brojne izreke koje svakodnevno koristimo:

         → Dobar kao kruh – dobrodušna i brižna osoba.

         → Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača – trudom i radom postepeno možemo doći do

              cilja.

        → Tko tebe kamenom, ti njega kruhom – budi dobra osoba čak i prema onima koji to nisu

             zaslužili.

        → Kruh sa sedam kora – teško zarađen novac.

        → Išao je trbuhom za kruhom – otići u inozemstvo zarađivati za život.

        → Nema tu kruha – nema tu uspjeha.

        → Živjeti na kruhu i vodi – siromašno živjeti.

        → Nema kruha bez motike – nema uspjeha bez truda, rada i žrtve.

        → Ne traži kruha povrh pogače – ne budi pohlepan.

                                                                            Mia Begić, 7. D

DANI KRUHA

Svi volimo Dane kruha,

ta mirišljava i predivna jutra.

Ukrase za školu pravimo

i s učiteljima sretno slavimo.

Ruke pune brašna i tijesta,

a u trbuhu više nema mjesta.

I muči se i jauče baka,

jer unučićima pletenica mora biti slatka.

Kad kruh mijese dječji prstići

na blagoslov će sretno stići.

Marta Vrdoljak i Naomi Mešin, 7. D