Čestitamo Veroniki!

Njezin rad možete pročitati u nastavku.

                                             Dječji mozak
Dječji mozak ne misli kao i odrasli. On ne gleda na svijet crno-bijelo. Djeca vide svijet kakvog ga žele vidjeti. Kad je kiša, zamisle dugu. I sve je to moguće uz pomoć malo mašte. Mašta je slatka misao koja se uvlači u sve dječje mozgove koji je primaju. I odrasli bi mogli maštati, kada bi to htjeli. Neke ljude treba samo potaknuti na lijepe misli. 
Mala djeca svijet vide kao mjesto s mamom i tatom, a oko njih hrpu nepoznatih lica s kojima se mogu ili ne moraju sprijateljiti. Odraslija djeca već neke stvari razumiju. Pokušavaju dokazati odraslima da su i oni dovoljno zreli. Svaki dan nauče nešto novo, a ono što već znaju pokušavaju shvatiti iz korijena. Odrasli mnogo toga mogu naučiti od djece. 
Svaki je dječji mozak jedinstven na svoj način. Svaki dječji mozak razmišlja drukčije. Promatrajući dijete, možeš uočiti što radi, čime se bavi, ali ostaje pitanje ― zašto to radi? Koje se sve tajne nalaze u njemu? Kako savladava životno i školsko gradivo? O čemu razmišlja dok je maleno? O čemu razmišlja dok je u majčinu zagrljaju? To nikad neće znati, premda će mu se činiti da zna kad se jednoga dana kao odrasliji toga bude prisjećao.
Znanstvenik može imati pretpostavke o tome, no ne može sasvim sigurno znati što sve skriva jedan sasvim mali, a tako tajnovit i čudesan ― dječji mozak.