preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Trstenik" Split

OŠ Trstenik 2015./16.

Državna smotra LiDraNo 2016.

Autor: Antonela Petrić, Viktoria Caktaš, 7. 4. 2016.

Nakon što smo predloženi i pozvani na državnu razinu Smotre LiDraNo u kategoriji grupnog scenskog izraza (igrokaz Lažeš, Manuela, mentorica i autorica igrokaza Viktoria Caktaš) i u kategoriji literarnih radova (literarni rad Moja none učenica - Nikolina Frleta, mentorica - Viktoria Caktaš), nestrpljivo smo čekali 4.4.2016. da  napokon  krenemo u pustolovinu zvanu - državna Smotra LiDraNo 2016.

Tako smo se u ponedjeljak, 4.4.2016. zaputili u Šibenik, u Hotel Solaris gdje se ove godine održala državna razina. Glumci naše Dramsko-recitatorske družine (Leonardo de Stefani, Eva Čelan, Manuela Buzov, Luka Šajin, Tina Šarić, Danijela Huljaj, Deni Čulina, Marija Šunjić, Leonarda Šparmajer) s igrokazom Lažeš, Manuela zaradili su najveći pljesak, prave pravcate ovacije publike. Članovi državnog  povjerenstva za dramski izraz (Jadranka Korda Krušlin, Jasen Boko, Mario Kovač)  pohvalili su dramsko-scensku igru te su nam dali  neke sugestije za budući rad. Posebno su istaknuli učenicu Manuelu Buzov i vještinu njezinog scenskog govora. Bravo za Manuelu i ostale glumce u predstavi!

  

Na okruglom stolu za literarni izraz rad naše Nikoline Frleta posebno se svidio pjesniku Enesu Kiševiću.

                        

Jako smo se lijepo družili s osnovcima iz cijele Hrvatske, dogodila su se nova prijateljstva, ali i poneke simpatije. Pozdrav do nekog sljedećeg LiDraNa!

                         

Nikolinin literarni rad možete pročitati pod -više.

 

 

                                                   Moja none

   Petak je  popdne, dolazin doma i zaželin malo mira. Izvalin se i legnen u tinel, udahnen slobodu kad odjednon niko šuškanje papira, privrtanje stranica.  To je moja none, opet ju je uvatila nostalgija za  Varbovskon i Foron pa vrti stare slike iz nekog još starijeg  albuma. None bi tila ćakulat i neka joj bude. Dižen se i  teškon mukon sidan za stol, slušan  priču koju ću van ispričat.

     Moja  none, kako i sama zna reć,  ima osandest i sedan  godišća životnog iskustva i prava je zvir. Rođena je Vrbovljanka, ponosna dišpetožasta Hvaranka. Hodila je u samo četiri razreda osnovne škole, al je zato svašta u životu lavorala. Jedno je vrime, dok je još bila dite, radila u tvornici sardinih di je solila sardele, bila je i remeta, čistila je carkvu i svašta ništo. Preživila bi none još tri rata, nevere i trista čuda, a ne ono malo mižerije.

    Do četrdeset i nekog godišća živila je u Varbovskoj. Nisu bili gladni, a ni siti, imali su taman koliko je tribalo. Kad je bila dite, nonin je brat bi remeta. Za vrime rata on je pogini. Pop u Varbovskoj je ti da njezina mat i ona preuzmu službu u carkvi. Mat se bila ništo razbolila i onda je none morala svako jutro i večer zvonit, a suboton je čistila carkvu. Imala je samo dvanaest godišć, bila je sitna, a zvono je bilo veliko i tiješko. Tad su u mistu bili Talijanci. Svaki je  dan zvonila Zdravo Mariju i molila se da Talijanci odu iz mista.

    Ne voli none da joj se  smeta dok pripovida, ali su nan jedanput zasmetale maškare.  Ja san in dala ništo kuna, a none je poludila i vikala:“ Ča in ne daš koju naranču ili koji cukarin?!“,  znala san da sad ide nova štorija. Odma se sitila priče o narančama i cukarinima. Kako je tada bija II. svjetski rat, puno je judi iz Dalmacije evakuirano u Ell Shatt. Moja je  none ostala na Foru.  Živili su skromno i ufali se da će rat šta prije završit. Kad je rat svršija, ljudi su se vraćali iz bijega i sa sobon su nosili naranče.  Forani  nisu znoli ča je to. Čudili su se narančama iz Afrike. Prvo su mislili da su to niki narančasti baluni, pa veliki cukarini, tek su kasnije svatili da je rič o voću. Meni je to smišno, jerbo su naranče obično voće i mogu se kupit  bilo di, isto ka i čokolata. None kaže da se u njeno vrime o čokolati moglo samo sanjat. Imali su nike male bomboncine  koje su činili od cukra i zvali su se- cukar de orzo. Bila je sritna i s njima, jer za boje nije znala. Čokolatu je, kaže, vidila jedan jedini put, i to u suside.

  None uvik zna ča oće. Tako je znala da će se udat za nona, jer je bija vridan i pošten čovik. Puno je volija nonu, on je partija na oni svit. Kad priča o njemu, oči joj se zacakle suzan.  Ne volin kad none plače, zato o nonu ne pričamo puno. Znan da je bi ribar i da je doma donosi pune kašete ribe. None kaže da su živili ka golubi i nosili svoje brime. Uvik su imali lipe bokune i  volili su ih  dilit s drugin judima. U Varbovskoj je tada živila siromašna Rakelina. Puno mi je putih none pričala obo njoj. Rakelina ni imala di spat i ni imala ča jist. Niki zločesti svit bi joj se  ruga, činili bi joj dišpete, a moja none ju je puno puti primila u svoju kuću. Dala bi joj posteju i obid.

   None se uvik juti kad čuje da se malo dice rađa. Ona je u jubavi s nonon rodila šestero dice (pet ćeri i jednega sina), i sa sviman je znala upravit.  Kaže da je u starosti postala bogatašica jer ima jedanaest unučadih. Svih voli i svi ju uveseljavadu,  ali mislin da mene nikako najviše voli. O tomu psssst, ni riči! Često je unuci zovedu stara, a none in reče da osandeset i sedan godišć ni puno i da ima još puno do sto.

    Rič po rič i none je mislima odlutala u Varbovsku, u dane svoga ditinstva i mladosti.  Razmišljan kako bi volila čistit  carkvu, zvonit Zdravo Mariju, jist cukarine, čudit se narančan, divit se čokolati, solilt sardele, pomagat Rakelini i bit puno zajubjena. Iz sanjarenja me budi none: „Ajde mala, ča si se incukala?! Vaja čagod i lavorat!“

 

Rječnik

none-baka; tinel-dnevni boravak; niko-neko; uvatila-uhvatila; Varbovska-Vrbovska; For-Hvar; tila-htjela; ćakulat-razgovarati; sidan-sjedam; osandeset i sedan-osamdeset i sedam; godišće-godine; zvir-zvijer; dišpetožasta-prkosna; lavorala-radila; sardinih-srdele; remeta-zvonar; carkva-crkva; ništo-nešto; mižerija-bijeda, siromaštvo; tribalo-trebalo; vrime-vrijeme; pop-svećenik; mat-majka; dvonaste-dvanaest; tiješko-teško; Talijanci-Talijani; mista-mjesta; pripovida-pripovijeda, prepričava; nan-nama; cukarin-slatkiš; štorija-priča; judi-ljudi; ufali-nadali; znoli-znali; balun-lopta; rič-riječ; smišno-smiješno; bomboncin-bombon; čokolata-čokolada; cukar-šećer; susida-susjeda; oće-hoće; vridan-vrijedan; partija-otputovao, suzan-suzama; bi-bio; donosi-donsio; brime-teret; bokune-komade; putih-puta; obo-o; spat-spavat; jist-jesti; svit-svijet; dišpet-inat; posteja-postelja; obid-objed; uvik-uvijek; sviman-svima; unučadih-unučadi; uveseljavadu-uveseljavaju; zovedu-zovu; incukala-zbunila, začudila; rič-riječ

ZAPORKA: JELSA 21212

RAZRED: V.

 

 

ZAPORKA I RAZRED: JELSA21212, RAZRED: V.

IME I PREZIME UČENIKA-AUTORA RADA: NIKOLINA FRLETA

NASLOV RADA: MOJA NONE

RAZRED: V.C

NAZIV ŠKOLE: OŠ „TRSTENIK“

IME I PREZIME MENTORICE: VIKTORIA CAKTAŠ, PROF.

POTPIS MENTORICE:

ADRESA ŠKOLE: OŠ „TRSTENIK“ SPLIT, DINKA ŠIMUNOVIĆA 22, 21000 SPLIT,

POTPIS RAVNATELJICE:

 

 




Eko škola

ODABRANI UDŽBENICI
RED BUTTON

 

Zbor učenika

Izvedba "Ježića" na kanalu YouTube

E dnevnik za učitelje

IZBOR UDŽBENIKA

U priloženom dokumentu možete pronaći udžbenike koje će učenici OŠ 

Trstenik koristiti u narednom periodu.

Oracle Academy

OŠ Trstenik - Oracle Academy

SafetyNet

ISE ŠKOLA

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Mediji o Nama
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži

 

 

 

    Edu.hr    

 

Korisni linkovi
Arhiva dokumenata
CMS za škole logo
Osnovna škola "Trstenik" Split / Dinka Šimunovića 22, HR-21000 Split / os-trstenik-st.skole.hr / split@os-trstenik-st.skole.hr
preskoči na navigaciju